Eggs, Rakija and Gratitude / Jaja, Rakija i Zahvalnost

Jaja_rakija_zahvalnost_susjedova_kokica
Ovo nije kokica moje prijateljice, vec nekog covjeka u susjedstvu. Setali Muz i ja neku vecer i spazili kokice u necijem vrtu uz cestu jer jos nije bilo lisca na njihovoj zivici. Ljepota u gradu – kokice i jaja. Husband and I went for a walk the other day and saw some chickens in a neighbourhood garden. Their hedge didn’t have any leaves yet, so I took a photo. Beauty in a city – chickens and eggs.

I thought I’d write this post as a thank you to lovely Sharon who gave me a little pressie on Sunday last week as a thank you (a lot of thanking here). Something like a proverbial thank-you rakija (vodka). She brought me some lovely eggs.

Htjela sam napisati ovaj post u znak zahvalnosti divnoj Sharon koja mi je pklonila 6 domaćih jaja koje su snijele njezine sretne, šetajuće kokice. Dobila sam divna jajca u znak zahvale (nešto se ovdje puno zahvaljuje ovih dana!).

Free range from her happy chickens! I was utterly touched and very pleased. For a Balkan in the UK, that feeling catapulted me straight back to the said Balkans. You know when you were very grateful to a village or small town doctor? So you or your parent or grandparent bought some coffee, or a box of chocolates or a bottle of rakija (read methanol) – Sljiva, Loza or a bottle of wine; or made some cakes or biscuits or whatever other homemade product and took it to your/the doctor as a token of appreciation. Is that still done down there?

Jako su me dirnula ta divna jaja njezinih kokica. Za mene s Balkana, to me odmah katapultiralo u ona vremena dok sam još bila dijete. Znate ono kad idete kod doktora ili slično, pa ste toliko zahvalni da jednostavno ‘Hvala’ nikako nije dovoljno, i osjecate veliku potrebu da u znak zahvalnosti donesete spomenutom doktoru (ili kome vec), bocu rakije ili kave ili da ispecete nesto domacih kolaca, itd. Se to jos uvijek radi?

I had great plans for those six eggs: pancakes, baking, bread making, fried eggs,… Until I heard my Husband going on and on and on about our holiday breakfast at our friends. Our friend’s Dad keeps happy and free range chickens, so regularly has fresh eggs to give his kids. So when a friend of mine came for lunch yesterday, I boiled three eggs and served them together with some improvised salads and snacks. The eggs were really delicious and yummy!! I have to admit that I really don’t want to eat the rest of those divine eggs, I just want to adore and devour them with my eyes; because they’d last longer than if we gobbled them up straight away. But we should probably eat them soon because they won’t stay that fresh for long!

Imala sam planove za tih 6 jaja: palačinke, kolači, kruh, jaja na oko,… Sve dok Muž nije spomenuo kako se još uvijek sjeća jaja na tvrdo za doručak od kokica što ih ima kumov tata. I nikako da on zaboravi taj okus i osjećaj friških jaja. Tako kad nam je došla prijateljica na ručak jučer, ja skuhala tri jaja na tvrdo uz neke salate i improvizacije od svega pomalo. Ajme divote! Sad moram priznati da mi se ne kuhaju ova druga tri jaja, jer mi ih je žao tako divno friških i ukusnih (radije bi ih obožavala i jela očima), pa mi neće puno trajati ako ih sve brže bolje potamanimo. Znam da ćemo ih vjerovatno pojesti uskoro, jer inače neće više biti tako divno friška.

 

Did you ever get a proverbial thank-you rakija? Jeste li vi tako dobili ‘rakiju zahvalnosti’?

6 thoughts on “Eggs, Rakija and Gratitude / Jaja, Rakija i Zahvalnost

  1. Mene obično pitaju donose li roditelji šunke, patke, guske i jaja u školu. Ne donose. Doduše, jednom je jedna mama sa sela donijela razrednici svog sina 30 jaja. Ne znam koliko su bila friška, hahahha

    • Fakat, isto je bilo i za ucitelje/ice! Hvala ti sto si me podsjetila 🙂 Sad mi je zao da nisam pitala nonu dok je bila ziva koja su bila njena iskustva. Bilo bi za pricat 😀 Pitam se koliko bi se palacinki moglo napraviti s tim jajima? I koliko teglica nutelle bi trebalo za to, i ljesnjaka i oraha da se napunimo do zuba! 😀

  2. Ja sam prije nekih godinu dana bila na operaciji, i ležala sam u sobi s curom mlađom od sebe, koja se nije gasila. Glavan tema njenog višesatnog monologa je bila: što da muž donese doktoru kad dođe u posjet?
    Do tog trenutka ja sam već bila naučila ne ulaziti s odgovorima u monolog, onda bi se teh razmahala, pa sam slušala njen tok svijesti. Naime, šta? Njena svekrva je par godina prije bila na operaciji, i njen doktor je rekao da bi rado srnetine, i svekar je otišao u lovačko društvo, svi su razumjeli, i svekar je par dana kasnije došao sa srnom na ramenima doktoru u bolnicu.

    Nema tih jaja nakon srne na ramenima , koja bi bila problem :))

    Uvijek se tog sjetim čim netko spomene darivanja doktora:)) i nemo gu reći da nitko ne dariva, evo ja znam nekog tko dariva.

    Inače volim takve darove, u hrani i piću. Volim primate takve darove i ida rivati, i kad dobijem jaja, isto strateški planiram na što ih potrošiti, pa te razumijem 🙂

    • Srnetine!!! Mljac! bas imam srnece kobasice u frizideru. Ukusna je ta srneca zahvalnost! Nisam nikad dobila srnetinu, niti znam ikog tko je, a kamoli cijelu srnu! Ovi manji darovi su mi vec ok, za one vece vec gledam preko ramena da li netko svjedoci mom primanju mita!m 😀 Da ti pravo kazem, neznam koliko je to ovdje obicaj. Bas cu se malo raspitati.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *